Svijet ulazi u opasnu fazu: Da li je ovo kraj nuklearne ere nakon Hladnog rata?

U analizi objavljenoj u Foreign Policyju, američki novinar i politički analitičar Fareed Zakaria upozorava da bi posthladnoratovska nuklearna era mogla biti završena, s potencijalno ozbiljnim posljedicama po globalnu sigurnost.

Tokom Hladnog rata dominirao je strah da će posjedovanje nuklearnog oružja neminovno dovesti do njegove upotrebe i masovne proliferacije. No, to se nije dogodilo. Nuklearni arsenali su opstali, ali su bili ograničeni sporazumima, doktrinama odvraćanja i nepisanim pravilima uzdržanosti.

"Nije to bio siguran svijet - ali je bio stabilan", piše Zakaria, podsjećajući da su sporazumi o kontroli naoružanja ograničavali broj bojevih glava, dok su odnosi odvraćanja bili relativno jasni i predvidivi.

Prelomni trenutak

Zakaria smatra da je najjasniji znak promjene istek sporazuma New START, posljednjeg važećeg sporazuma o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije.

Time su, po prvi put u više od 50 godina, nestala sva pravno obavezujuća ograničenja za dva najveća nuklearna arsenala na svijetu.

Iako postoje inicijative da se postigne novi sporazum, Zakaria upozorava da je širi geopolitički kontekst daleko nepovoljniji nego 2010. godine, kada je New START potpisan.

Rusija: Modernizacija i nuklearne prijetnje

U trenutku potpisivanja sporazuma, ruski strateški nuklearni sistemi bili su zastarjeli, a kineski arsenal relativno skroman. Danas, kako Zakaria citira analitičare Erica Edelmana i Franklina Millera, "taj svijet više ne postoji".

Ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdi da je Moskva modernizirala oko 95 posto svojih strateških nuklearnih snaga. Rusija je razvila veliki arsenal taktičkog nuklearnog oružja, koji - prema procjenama stručnjaka - obuhvata oko 1.500 bojevih glava rasporedivih s kopna, mora i iz zraka.

Ti sistemi nikada nisu bili obuhvaćeni sporazumom New START. Tokom rata u Ukrajini, Putin je više puta posezao za nuklearnim prijetnjama, što Zakaria opisuje kao "opasnu igru nuklearnog ucjenjivanja".

Kina i nova nuklearna realnost

Zakaria posebnu pažnju posvećuje Kini, čiji je nuklearni uspon, prema njegovoj ocjeni, možda i najznačajnija promjena u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi.

Kada je Xi Jinping preuzeo vlast 2012. godine, Kina je imala oko 240 nuklearnih bojevih glava. Danas ih ima više od 600, a prema procjenama američkih obavještajnih službi, taj broj bi mogao narasti na 1.000 do 2030. godine.

Peking istovremeno razvija potpunu nuklearnu trijadu - kopnene balističke rakete, nuklearne podmornice i oružje lansirano iz zraka - te se približava konceptu "launch on warning", odnosno lansiranju nuklearnog oružja dok su neprijateljske rakete još u zraku.

Administracija bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena pokušala je otvoriti dijalog s Kinom o kontroli nuklearnog naoružanja, ali je odgovor bio jasan: Kina će ozbiljno razgovarati tek kada njen arsenal bude bliži američkom i ruskom.

"Peking transparentnost i verifikaciju ne vidi kao mjere izgradnje povjerenja, već kao ranjivosti", navodi Zakaria, dodajući da Kina kontrolu naoružanja doživljava kao ograničenje koje treba izbjeći.

Tri "škorpiona u boci"

Rezultat ovih promjena je trostrana nuklearna konkurencija - između SAD-a, Rusije i Kine - znatno složenija od bipolarne strukture Hladnog rata.

Zakaria se poziva na slikovitu metaforu magazina The Economist: ono što je Robert Oppenheimer nekada opisao kao "dva škorpiona u boci", danas su tri.

"Što je boca punija, to su škorpioni nepredvidiviji", upozorava Zakaria.

U takvom sistemu, nuklearno odvraćanje postaje krhkije. Bipolarni svijet bio je opasan, ali relativno razumljiv; multipolarni je daleko teže kontrolisati.

Rusija i Kina sve intenzivnije sarađuju, razmjenjuju vojnu tehnologiju i održavaju zajedničke vojne vježbe, uključujući i one s nuklearno sposobnim snagama. Američka dvostranačka Komisija za stratešku posturu upozorila je još 2023. godine na rizik "oportunističke agresije" i koordiniranog pritiska na više kriznih žarišta istovremeno.

Proliferacija i novi nuklearni kandidati

Opasnost se, međutim, ne zaustavlja na velikim silama. Prema podacima koje citira Zakaria, oko 40 država danas posjeduje tehničke kapacitete za proizvodnju nuklearnog oružja.

Decenijama je globalni režim neširenja nuklearnog oružja počivao na svojevrsnom dogovoru: većina država odricala se nuklearnog oružja u zamjenu za sigurnosne garancije i odgovorno upravljanje arsenalima od strane nuklearnih sila. Danas su oba stuba tog dogovora ozbiljno poljuljana.

Kako raste sumnja u dosljednost američkih sigurnosnih garancija, neke zemlje počinju preispitivati svoje opcije. U Južnoj Koreji rasprava o vlastitom nuklearnom odvraćanju sve se više seli iz margina u politički mainstream, dok se u Japanu o nekada nezamislivim scenarijima sve češće govori iza zatvorenih vrata.

Zakaria zaključuje da se svijet polako udaljava od upravljanog odvraćanja i kreće prema kompetitivnom naoružavanju - od ograničenja ka akumulaciji, od predvidivosti ka improvizaciji.

"Decenijama smo živjeli u sjeni najrazornijeg oružja u historiji i naučili, nesavršeno, kako ga ne koristiti", piše Zakaria. "To je veliko dostignuće - ali se može pokazati kao krhko i privremeno".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad